Spliskin pasiman i judiman koje sretnen a budu od voje za štogod kazat i pokazat, za širit jubav njiovu, jubav Čovika i Pasa, i rič lipu, rič korisnu. S gušton, posvetit ću, ka, slobodno vrime, jerbo ga, ka, malo iman. A ko ne razumi spliski neka se koristi ričnikom šta je na dnu stranice. Ja ću nastojat šta spliskiji pisat da ne rečen govorit. Da se ne zaudobi, a i da se nauči.

nedjelja, 29. svibnja 2016.

Gospođa Zoja i:
Nikolina, Nik i Nes

https://www.youtube.com/watch?v=gHZMLJtK--g
Gospođa Zoja, sama će nam reći poslije, unatoč svim svojim godinama života u kojima je i 45 godina veterinarske prakse i dan danas muku muči s ljubavlju koju posjeduje prema životinjama, psima prije svega. Muku muči slatku. Napokon nam je učinilo i vrime. Dozvolilo nam davno već dogovoreno blogiranje. Ne puše jako, kiša ne pada ...

 https://www.youtube.com/watch?v=AZa4ImZhPjY

Po dogovoru našli smo se na prvoj Marjanskoj vidilici. Ona sa svoja tri psa ja sa svojim androidom prazne 30GB memorije i pune baterije. I ... što smo sve rekli, o čemu smo sve pričali, šta ćemo tek reći govore YouTube snimke čije linkove, kao i obično, postiram. Svakako, svim imateljima kućnih ljubimaca, a naročito pasa preporučam pogledati uradak koji u naslovu sadrži riječ SAVJETI jer, gospođa Zoja, sigurno nas sve može savjetovati kako učiniti život životinji lakšim i ljepšim. A možda ga čak i spasiti.

 https://www.youtube.com/watch?v=FV_4futm6iY

Mama se zove Nikolina. Ime je dobila u svome, češkom, leglu. Sinovi su imenovani Nik i Nes sukladno im, rano pokazanim osobnostima a i iz poštovanja prema naslijeđu - maminom imenu. Sve troje sam dobro upoznao. Napose sinove. Prelijepi, preenergični, preželjni trčanja i igre - pravi šnauceri.



 https://www.youtube.com/watch?v=isMbk-juIbw
 https://www.youtube.com/watch?v=FWpIBgkKq1o

 https://www.youtube.com/watch?v=NeEBD_TwKPg
 https://www.youtube.com/watch?v=5vKhxEiMJ2c
 https://www.youtube.com/watch?v=-_gBimtDUuA




Ne zamjerite mi što nemam koju bolju fotografiju. Naletiće iz nekih budući nam druženja. Vrlo je teško fotografirati rastrčane, crne, loptice energije. Meni bar. Ali doći će i trenutak kad će sjesti, stati, mirovati a ja ću biti tu. Ovjekovječiti ga. Blogirati.





Svakako i ovim putem još jednom zahvaljujem gospođi Zoji Bačetić što je pristala "sve za životinje" rekavši mi, na blogiranje. Nadam se da je izGoogleirala džužana. I da ćemo, bar jednom mjesečno, nastaviti ovako i ovoliko ... i malo više.