... dakle, svim silama ću se potruditi, možda i uspijem, pisati književno. Zbog inozemnog čitateljstva. Da se i oni nasmiju, upoznaju s našim psima i našim odnosima s njim. One dane kad ne budem blogirao niti jednog psa objavljivati ću, radi zadržavanja kontinuiteta, Maxove slike. Max je prijateljev pas, susjed nadohvat ruke, viđamo se svaki dan i nikad ga dosta. Prema tome, opet Max. Kako sada, nadam se, Blog čitaju i stranci uz pomoć sve boljeg googletranslatea to ću neke činjenice i ponoviti. Max je mješanac labradora i newfoundlandera, star je šestipo godina. Marin, sretni imatelj mu, udomio ga je kao malo štene. Nerazdvojni su. Max je vrlo poslušan i socijaliziran pas s velikim povjerenjem i prema nepoznatim ljudima, pogotovo ako mu, uz Marinovo dopuštenje dadnu kakav zalogaj. Na "repertoaru" mu je sve, pa čak i "Bananko". Onog ko mu trenutno daje jesti, bar tako Marin kaže, najviše voli na svijetu. Kako je krupan, jak pas, Marin ga redovito umara istrčavanjem i šetnjama, doduše više umarajući i iscrpljujući sebe. Ove fotografije su mi ustupljene. Nijedna nije moja već su nastale u obiteljskim druženjima. Uživajte: