Spliskin pasiman i judiman koje sretnen a budu od voje za štogod kazat i pokazat, za širit jubav njiovu, jubav Čovika i Pasa, i rič lipu, rič korisnu. S gušton, posvetit ću, ka, slobodno vrime, jerbo ga, ka, malo iman. A ko ne razumi spliski neka se koristi ričnikom šta je na dnu stranice. Ja ću nastojat šta spliskiji pisat da ne rečen govorit. Da se ne zaudobi, a i da se nauči.

četvrtak, 18. veljače 2016.

... kiša je neka je!!! još mi zvuči Torcidin huk sa sjevera. Nevera? Ne'š ti! Ajmo! Ajmo vanka tražit Maksa. Znaden da ću ga nać ispod stola na kojem je za obitelj Njegovu posluženo sira, salama, vrila i topla mlika, bile kave i marmelade po Bakinu kruvu iz "Babića". Ima tih Orlića koliko hoćeš. Al samo je jedan Marin. I Max. Šta ih je primija u srce. Oni njega u srce isto. I u glavu. I u kuću.