U našemen je narodu običaj onima šta se mrzu reć da se volu ki pas i mačka. Da su se vrimena prominila svidoči (jerbo narod nezna nebit u pravu) i ovi par GIF uradaka šta san i se nagušta s raznorazni internetski adresa. Nu i:
I osobno san svidočija jednoj takojitakoj jubavi. Susida mi izvodila u šetnju svoga špica pa se iz vedra in neba pridružila i dugo šnjiman bila jedna uličarka, ničija, beskućnica mačka, koja je, a on to omanama privatija i uzvratija, iskazivala veliku jubav priman pasu, uvijajući se oko njega, mazeći mu se, i sve tako. Gospođa ka i da ne postoji. Za mačku.
Niki dan mi ota ista gospođa, kad san je trevija, veli da one mačke od prija skoro tri godine više nema, ali da se pojavila nova i da i ota na isti način iskazuje svoju jubav prima njenomen pasu. Dozgovorili smo se kad i trevin da oto ovjekovječin a i ja ću se potrudit naći svidočanstva prvog mi blogiranja. Špic? Špic namisto da je špica pušta je sebi ka da su skupa ovce čuvali. I guštaju. Svi troje. A i Grad šnjiman. Prolaznici. Čudon se čudu. Da se manje čudu, evo in, vaman, još mačjopasje ili bolje reć pasjomačje jubavi:
