Gospojca šnaucer Afrodita

dika nan iz Splita

Tipične osobine šnaucera su njegov ljubazan temperament spojen sa smišljenom mirnoćom. Osobit je njegov dobroćudni karakter, volja za igrom i odanost gospodaru. Vrlo je nježan prema djeci, tolerantan, živahan, ali ne razdražljiv. Visoko razvijena intuicija, mudrost, sposobnost za učenje, hrabrost, izdržljivost i otpornost na bolesti daju sve prednosti za porodičnog psa, psa čuvara i psa za pratnju. Inteligencija, neustrašivost, izdržljivost i živahnost čine Srednjeg Šnaucera prijatnim kućnim psom - kako čuvarom tako i psom za pratnju koji se može držati čak i u malim stanovima bez ikakvih problema. 

Šnauceri su psi velikog srca, hrabri , prema vlasniku osjećaju bezgraničnu ljubav pomiješanu sa ponosom koji ima samo šnaucer. Divnog su karaktera, živahnog, uvijek spremnog na igru, a opet potpuno ozbiljnog u situacijama koje nalažu ozbiljnost. Zahvalni su za život u stanu, ne linjaju se , nemaju ´´svoj miris´´, mogu ići svuda sa vlasnikom, jako su prilagodljivi... To su psi za ljude koji žele psa koga mogu naučiti svom načinu življenja, jer to su psi koji mogu naučiti jako puno.

Njihova prednost, koja ih svrstava u odlicne kućne pse, u odnosu na druge pse je: 
- da se ne linjaju- dlaka im zahtjeva trimanje i šišanje ali prednost toga je da se ne linjaju. Sa jako malo truda oko dlake ( 2 puta tjedno očešljati psa...) ovaj pas neće ostavljati dlake po stanu. 
- da nemaju ´´svoj´´ miris, ne osjećaju se kao druge rase pasa. 
- da jedu relativno malu količinu hrane, oko 200 gr. hrane dnevno, pa im se zbog toga može priuštiti najbolja hrana na tržištu. 
- vole putovati. 
- mirni u kuci, nemirni u setnji

ODGOJ I NJEGA 

Šnaucer je onakav kakav je i vlasnik! 

Ako je vlasnik lijen i njegov šnaucer će biti ljen i zadovoljno će uživati u zajedničkom popodnevnom drijemanju. Ako je vlasnik sportaš i pas ce biti sportaš. Sa radošću će ćekati svaki polazak na trening, trčanje, duge šetnje, agiliti ... U odgoju je načelo jako bitno, ne je uvijek ne, da je uvijek da... Principijelnost je jedna od ključnih stvari pri odgoju šnaucera. Da bi vas šnaucer besprijekorno slušao on prvenstveno mora poštovati vlasnika, Šnaucer će ga uvijek voljeti, ma što radili. Ljubav šnaucera se ne mora zaslužiti ali poštovanje mora... 

Uvijek osjete tko je ´´najslabija´´ karika, i nikada se ne ponašaju isto prema svim ukućanima, niti prema svim gostima, nije im potrebno puno da shvate tko je tko. 

ZDRAVLJE 

Iako veoma otporna pasmina, i Snauceri mogu imati svoje slabe tocke kada je zdravlje u pitanju... Karcinomi, dijabetes, progresivne retinalne atrofije, zatajenje jetara, poremećaji štitnjače ili kožne alergije mogući su zdravstveni problemi šnaucera. No potencijalni problemi sa zdravljem vašeg šnaucera uvelike se mogu umanjiti nabavkom šteneta iz renomiranih uzgajivačnica. 

Takve uzgajivačnice su dobro upoznate sa zdravstvenim poteškoćama vrste, te u svojem uzgoju prateći sve pozitivne i negativne osobine primjeraka s kojima planiraju uzgoj,pravilnim odabirom i parenjem samo genetski najpogodnijih primjeraka, najčešće dobijaju zdravo potomstvo.Uvriježeno je mišljene da ćete više platiti za šnaucera ako ga kupujete od renomiranog uzgajivača nego ako ga kupujete preko oglasa ili u nekoj trgovini kućnih ljubimaca. To mišljenje je nažalost krivo. Većina uzgajivača koje nalazimo po oglasnicima su samo ljudi koji su negdje kupili ljubimca i odgojili ga, ali ih najčšeće jedino zanima novac koji će zaraditi prodajom štenaca, a ne što ćete vi raditi s psom ili koje eventualne zdravstvene probleme pas ima. Isto to odnosi se i na trgovine kućnim ljubimcima, koje najčešće pse nabavljaju od raznoraznih "tvornica štenadi", posrednika ili ljudi koji su uzgajali pse samo zato da bi ih potom prodali. 

Redovitim i potpunim cijepljenjem vašeg šteneta, a kasnije odraslog psa,kao i redovite posijete vašem veterinarskom liječniku mogu također spriječiti mnoge neželjene probleme vezane uz zdravlje vašeg šnaucera ili preduhitriti ev. razvoj neke bolesti i omogućiti pravovremeno lječenje što je izuzetno važno u suzbijanju bolesti.

KORISNI SAVJETI 

... kopanje ... 

Snauceri su poznati po svojem "kopanju". 
Velika većina šnaucera ne kopa vani, oni to vole raditi unutra! 
Prije nego šnaucer legne, najčešće će početi "kopati" po podu/dvosjedu sa jednom šapicom, neko vrijeme, a onda će promijeniti šapicu. Neki će možda početi i s obje istovremeno, pa se ponovno prebaciti na "kopanje" jednom pa drugom naizmjence - dok ne izgrade "gnijezdo" kakvo žele. Naravno, vi možda nećete ni primijetiti razliku prije i poslije "kopanja", ali njima je to, jednom kad su završili - savršeno! 
Postoje i neki psi koji će napraviti i korak dalje pa će grickati dekicu i držati je u ustima dok šapicama ne naprave formu na koju će leći. 

Najbolji način kako bi se sve to izbjeglo je da sve prekrivate. Osigurajte im prihvatljivi prostor za "kopanje". Krevetići za pse ili dekice na namještaju na kojem spavaju pomoći će vam da zaštitite vaš namještaj. Tako ćete također osigurati da vaš dvosjed bude čist, jer oni teže fokusiranju svojih aktivnosti na područja sa svojim krevetićem. 
Ja preporucam da se pas navikne na svoje mjesto, te da mu u startu zabranite pristup krevetu i kaucu, posto, kada jednom to nauci, kasnije nece ni zeljeti penjati se na namjestaj. Ako, pak, imate šnaucera koji kopa po vrtu, ostavite na mjestu gdje kopa pseći izmet i pokrijte ga zemljom. Većina šnaucera nikada više neće kopati na tome mjestu. 

...lajanje... 

Većina šnaucera laje samo kada za to ima razloga kao npr. kada je netko na vratima, netko nepoznat se približava i sl. Uvijek ih naučite komandu "tiho" kako biste im dali do znanja kad trebaju prestati lajati. Na taj način, uvijek ćete biti obaviješteni ako vam je netko pred vratima, a s druge strane lajanje će prestati kada gost uđe.  Kod nekih šanucera je vrlo teško kontrolirati lajanje i možda ćete morati pribjeći nekim drastičnijim mjerama utišavanja psa, ali je vazno na vrijeme početi sa svim mjerama i komandama, jer kada jednom zaključe da im je nešto dozvoljeno, teško ih je odvratiti. Postoji razlika između šnaucerovog lajanja i "pričanja" ! Neki šnauceri su skloni "odgovaranju" kada s njima razgovarate…to je brundanje, i ispuštanje čudnih zvukova u kontaktu sa svojim gazdom odnosno dragom mu osobom. 

...grizenje... 

Velika većina šnaucera su "grickalice" - stavit će svoje zube oko vaše ruke/ručnog zloba i nježno grickati - ne gristi. To je njihov način na koji pokazuju privrženost. Neće vas povrijediti, oni će vas samo "grickati". Neki će, također, izvoditi nešto što se može nazvati "grickanje klipa kukuruza", staviti će svoje zube vrlo blizu vaše kože i brzo micati svoje vilice gore-dolje kao da nešto grizu no ne ugrizaju. Sve je to tipično ponašanje šnaucera. 

Neki šnauceri stvarno grizu, no ne postoji pasmina za koju možete reći sa sigurnošću da neće ugristi. Naravno, ne može se reći da samo šnauceri iz lošeg uzgoja grizu, ali šnauceri renomiranih uzgajivača imaju bolju ćud i manja je vjerojatnost da će stvarno ugristi. Ključni čimbenik za smanjivanje rizika griženja je socijalizacija. To se odnosi na sve pasmine, a ne samo za šnaucere. Naviknite svoga psa dok je još mlad na nove ljude, djecu i druge životinje. Većina renomiranih uzgajivača proces socijalizacije započinje odmah, no na vama je da kad preuzmete štene nastavite. 

Ne preporučuje se da štene od 8 tjedana vodite u svaki park ili otvoreni prostor - pričekajte dok psić ne dobije sva potrebna cijepiva prije nego s njim krenete u svijet. 
Ako Vas vaš psić grize, kratko i odriješito mu recite "ne" i dajte mu nešto što je prikladno da može gristi, npr. igračku. Ista metoda funkcionira kada vam štene žvače stvari po kućanstvu, a koje nisu za žvakanje.