Spliskin pasiman i judiman koje sretnen a budu od voje za štogod kazat i pokazat, za širit jubav njiovu, jubav Čovika i Pasa, i rič lipu, rič korisnu. S gušton, posvetit ću, ka, slobodno vrime, jerbo ga, ka, malo iman. A ko ne razumi spliski neka se koristi ričnikom šta je na dnu stranice. Ja ću nastojat šta spliskiji pisat da ne rečen govorit. Da se ne zaudobi, a i da se nauči.

ponedjeljak, 26. rujna 2016.

OTTO




... nigdi pasa kad reču nisu u pravu. Nikad. Jerbo, kadgod i digod oš, naš ga. Pasa. Evo negdi iz svita nan doša jedan. Sinja san da, ove godine napose, puno tourista dotra sa sebon i svoje pase. Pridlažen nekomen da se siti baviti se tim pasiman (nešto ka dnevni boravak, hostel ...) da i primi na par uri sebi na skrb u zaminu za €, a da mu sritni imatelj more po Gradu arčit i šolde i pineze bez da pasa muči vodajući po žegi šta žeže. Oto bi bija pravi touristički Grad. Ka ono.

https://www.youtube.com/watch?v=CokvxoG_Do0


https://www.youtube.com/watch?v=YsjO9muURMo



Šta tražija to i naša. Otto prelipi nađen je sa sestron i braton u kartonskoj kutiji, napušten i odbačen. Društvenim mrižama zafaljujuć (istaknute su nike  - nike jerbo one i volu da su nike - da se za njizi ne zna - divne i anonimne - volonterske s Meja) spašen je i udomljen. U obitelji u kojoj je i danas prvi je pas. I nikome ni krivo. Ottu pogotovo. Kako smo se razlinili i čitat i pisat šta ću van pripričavat već rečeno - imate linkove videja snimljeni s Ottom odnosno voljenon mu Anon pa čujte i počujte i bacite oko.


https://www.youtube.com/watch?v=V40C9lfytAc




https://www.youtube.com/watch?v=IlVWCoPnYAQ 









Zvončac naše najlipše, najveće i najuređenije izvodište za pase nije baš zafalno misto za blogiranje. Preokupan je suncen pa je teško napravit ka ono fotografiju. Evo smo se potrudili i Otto i ja. I napravili i točno 247 (5 do 10 samo za potrebe jednog GIFa). Pa kako velu da fotografija govori više od sto riči, poslušajte ovu tiradu, ovi žamor, ovu tek započetu priču.




https://www.youtube.com/watch?v=xR7SBnm_HIw




https://www.youtube.com/watch?v=Y_zQT2XEWOc




Njiova uobičajena šetnja centar - Zvončac, uzmore priko Ježinca pa oko Marjana i kočnica in danas (ja) doveli su nas do Ježinca. Točnije na razmeđi smo, točno na granici Ježinca i Kašteleta/Obojene. Koliko god posvećen Ottu navalila sićanja iz ditinjstva mi i mladosti kad san zna ovdi svašta nešta ka ono.














Otto baš i ne voli jist. Zato se Ana trudi svakon prigodon (ka ditetu malon) nudit mu, gurat mu u čunku ako triba, privarit ga. Danas je pogodila uru kad je bija od voje. Izija cili more bit i 15 deka. A opet - nije mršav. Taman. Elegantan. Lip. Sjajne dlake. Naravi je malo ka ono ignore ali čisto da je Ani lipša i draža i ka ono teža Jon skrb o njemen. Bar ja oto doživih tako.


















Lipo nan je bilo oti oko uru se blogirat. Ponovićemo. Negdi na drugom mistu. Da cili svit vidi da imamo ne samo lipe pase i lipe jude nega i lipi Grad lipe naše.