Spliskin pasiman i judiman koje sretnen a budu od voje za štogod kazat i pokazat, za širit jubav njiovu, jubav Čovika i Pasa, i rič lipu, rič korisnu. S gušton, posvetit ću, ka, slobodno vrime, jerbo ga, ka, malo iman. A ko ne razumi spliski neka se koristi ričnikom šta je na dnu stranice. Ja ću nastojat šta spliskiji pisat da ne rečen govorit. Da se ne zaudobi, a i da se nauči.

ponedjeljak, 15. veljače 2016.

... nije mu tribalo puno. Šta je, niti dan proša. Pošćer mi najranije doša. Na vrata mi zvoni, tuče nogon, lupa. Ka da smo u JNA bili skupa. Ono '81. Sram je i stid bilo. JNA. Jeba Jon pas mater. Max: "... i da mi nikad više nisi objavija litar. Doćuti ka bisan vitar. Ka Mirić Mitar šta ga slušaj krijomice. Oči u oči. Lice u lice ... ponapose ove šta Ti šavan sada ... i, aj! ... samo provaj objavit Marinove litre. Da nisi! Jerbo On mi je najboji prijatelj i ... moga bi se nać, ka, ono ... znaš. Po cilomen tilu. Aj! Otraj! Nečistu silu!"