Izvorno ime race mu je Berner Sennehudn. Zovu ga svakako nekako. On ne dođe. Odaziva se samo imatelju. A da ga ne zovu vako lipa zovu ga. I Bouvire bernois, Bernese Mounatin Dog, Perro Boyero de montana Bernes. U nas mu velu dođi. Aj. Amo. Oma pasu. Švicarski planinski ovčaru. Amo! Aj! A znade se i odazvat na nadimak mu Durrbachler, bernski stočarski pasu. Ma odazivač pravi. I na često Berny se odazivlje. More bit kadikad i življe. Ovi, šta ima šesipo i šta san ga trevija u Ćapeta-Gavranović veterinarskoj postaji, odazivlje se na ime ono ka, Polux, a prija njega:
CASTOR castorirani
Da nije. Evo ga. Smije se! Smije! I da sve smije. I da sve zna. Ne ka ja. Aj!
... da mu netriba snig
nit mu nedostaje brig
panceta oto šta je
šta slanina
ne vali mu ni visina
a ni planina
a ni švicarska i švicarci
jerbo da je čuja
nije bez sluja
šta su nan napravili
pa Mu nas došlo ža.
Aj! Aj ća!
Bižin već je ćipo!
Nepiši da iman šesipo!
... da se ne ponaša
da je sad saša
da nu ga kako sidi
da jezik ne plazi
da mu sam rep vridi
noga da mi pripazi
di gazi
da je flegma ki daska
da je postaja veterinarska
da iden poslon svojin
Ivane da se bojin!
Aj! Aj ća!
Otra ja!
Naću druge. Iman opruge!
link (prvi od prikonekoliko):
https://www.youtube.com/watch?v=uNBxtrZ2u2w
Bernski planinski pas je jedna drevna pasmina koja je izumrla krajem XIX st. kad je Franz Scherteneib, uzgajivač koji je istražio povijest švicarskih planinskih pasa, pronašao nekoliko dobrih primjeraka u pokrajini Bern. Današnje ime ova je pasmina dobila 1908. godine.
Bernski planinski psi pripadaju skupini "gigantskih" pasmina čija je očekivana težina do 40-55 kg. Visina odraslih ženki je 58-66 cm, a mužjaka 64-70 cm. Zemlja njihova podrijetla je Švicarska, gdje su na početku u dolinama i planinama čuvali stada i tjerali goveda, čuvali kuće, nosili teret i vukli saonice s mlijekom. I danas su radni psi izuzetno privlačnog izgleda i vjerni svome gospodaru. Zbog svoje dobre naravi i ljepote sve su češći kućni psi. Kako im je porebno dosta kretanja i životnog prostora ovakav pas nikako ne bi trebao živjeti u stanu. Bernski planinski pas je upečatljiv trobojan veliki pas. On je krupan, uravnotežen, inteligentan, jak i dovoljno okretan za težak i naporan rad za koji je bio i korišten u planinskim područjima. Mužjaci izgledaju snažni, dok su kujice različitije i ženstvene. Ovi psi obožavaju biti u pokretu, sposobni su za brzinu i agility. Prirodni radni hod Bernskog planinskog psa je polagani kas. Pružite mu što više mogućnosti za igranje i trčanje bez uzice, ali nikad ga ne forsirajte u tome. Ovo bi ujedno bila i preporuka za svakodnevnu aktivnost Vašeg ljubimca. Pas će sam odrediti količinu aktivnosti koja ga neće iscrpljivati. Mlade pse ne treba pustiti da se previše penju po stepenicama ili da ih se na bilo koji način suviše optereti. Potrebna im je sva energija za ispravan rast. Pobrinite se, pogotovo dok je mlad, da ima dovoljno odmora i sna. Zbog velike tjelesne mase i pojačane fizičke aktivnosti zglobovi ovih pasa izloženi su velikim naporima. Ako su nezaštićeni, vrlo rano u životu trpe oštećenja. Odgovarajuća hrana osigurava izgradnju snažnih zglobova i njihovu zaštitu kasnije u životu. Glavna osjetljivost divovskih pasa su zlobovi. Uzroci ove osjetljivosti su genetika, morfologija (njihovi zglobovi su pod velikim opterećenjem zbog velike tjelesne mase), način života (naporno vježbanje, naročito prerano), te prehrana (kost je tkivo koje se stalno razgrađuje i izgrađuje, pa i nakon završetka rasta, neuravnotežena prehrana pogoduje razvoju bolesti koštanog sustava i zglobova koje se manifestiraju bolovima i šepanjem). Potrebno je 18-24 mjeseca da štene divovske pasmine potpuno izraste. Štenci velikih pasmina ranije se odbijaju od majki, već samim tim što s mjesec dana počinju samostalno jesti krutu hranu. Dug i naročito osjetljiv rast (posebno koštanog sustava) odvija se u 3 faze. Činioci koji se trebaju uzeti u obzir su energetske potrebe, stupanj zrelosti probavnog sustava i razvoj zubala. Prva faza traje od odvikavanja od sisanja do 5. mjeseca života kad je i intezivan rast šteneta. Štene razvija svoj koštani sustav i dobiva u prosjeku 160 g svaki dan. U petom mjesecu života dosegne 50% težine odraslog psa. Tijekom tih prvih pet mjeseci života probavni sustav je vrlo osjetljiv. Druga faza traje od 5. do 8. mjeseca života kad je progresivna konsolidacija. Štene je još u fazi intenzivnog razvoja koštanog sustava (dosegne 90% veličine odraslog psa u 8. mjesecu života), ali se energetske potrebe polako smanjuju. Bitno je da štene ne nakupi prekomjernu težinu, jer prevelika masa tijela izlaže velikom naprezanju nezreli koštani sustav. Probavni sustav u ovoj je fazi već potpuno razvijen, ali mladi pas još uvijek nema sve stalne zube. Treća faza traje od 8. do 18. odnosno 24. mjeseca života, okarakterizirana razvojem mišićne mase. Iako je doseglo veličinu odraslog psa i već ima stalne zube, štene se i dalje razvija (još 10-16 mjeseci ovisno o pasmini) gradeći mišićnu masu. Da bi se osigurao brzi razvoj koštanog sustava i potreban rast tjelesne mase, štenetu je potrebno dvostruko više energije nego odraslom psu. Hrana za štene u razvoju mora imati visoku energetsku vrijednost i mora osigurati pravilan razvoj koštanog sustava i zglobova.
