Kad te ka fibra ka sruši pa ono prispavaš ka cili dan a pasa nisi vidija, taka, pomazija, pogleda, pritrpija njegovo radovanje blatnjavo jerbo ka mokro je, štaš? Vratiti se povijesti. Nedalekoj. Osvježiti sjećanja neobjavljenim fotografijama susreta vam pa ono ka opet to doživit.. U svim svojim ka susretima šnjima, a nemali i je broj, nemali stvarno, ipak mi je najfascinantniji bija susret s Rotom i Riom. Boerboelom i passo canariom. Masivni, silni, premišićavi, samo igrajući se, sudarajući se u toj igri, dokazivali su i pokazivali lipotu sile, snage, sklada pokreta i želju za isključivo igrom. Pa koliko dah dozvoli.

Bruna, Igor i Rot bili su na 30ak minuta pravi promicatelji odnosno psa i čovjeka. Toliko ljubavi, razigranosti, nježnosti i sriće ritko se kad nađe. Pogotovo na jednom mistu i u istom vrimenu. Ciklički, možda svakih 3 miseca ponavljat ćemo naša druženja u želji da promičemo upravo vrijednost i važnost odnosa psa i čovjeka a u obostranu korist.