Spliskin pasiman i judiman koje sretnen a budu od voje za štogod kazat i pokazat, za širit jubav njiovu, jubav Čovika i Pasa, i rič lipu, rič korisnu. S gušton, posvetit ću, ka, slobodno vrime, jerbo ga, ka, malo iman. A ko ne razumi spliski neka se koristi ričnikom šta je na dnu stranice. Ja ću nastojat šta spliskiji pisat da ne rečen govorit. Da se ne zaudobi, a i da se nauči.

petak, 26. veljače 2016.

LEX, bulldog spliski

linkovi:

youtube.com/watch?v=xoZGao7AXOc
youtube.com/watch?v=uvcdfvryDiw
youtube.com/watch?v=S6nsc9m17pg

Lexa san naša u Njegovoj 9oj godini života. A da san bija bar koju deceniju prije. Vidija bi kako se igra, trče, gušta i smije. Kako se gurajuć češe o tuđe noge i sve nelomi, nenamjerno. A moga bi kad bi tija. Isti ija. Učini par korak pa stane. Vele su to godine zanj veli mu Sarajlija gazda. Gospodin Tafra. Pušta san i na miru i prepustija se leptiru. Mog androida. Dotra ga do zida. Na kojem se Torcida potpisala. I neka je. Nek miljun godin bar traje. Taman tad bi Lex moga odlučit da zalaje.






Jesu li mi sve na broju? Di su jutros ... da je vidit koju.



Bee Gees - Stayin alive



Aj! Trevićemo se drugi put. Kad bude ćutija leptiriće u stomaku. A oće brzo. Proliće će. Nije on mačka pa će veljačon. Prolićen to on. Trči za kujama. S cvikama na oči i u ušima slujama. Tako mu to dojde. Sluša Janis i Pink Flojde. Isti ija.

Nu šta miri ova trava
dojdi amo mala ako si ti zdrava
jerbo ovi momak a nu ga šta se stavija
štence male, dicu bi ti pravija

- ojkalica