Piše mi jerbo da nema mi vrimena doć, da oću li ikako moć. Pomoć. Aj! Ajmo provat. Šta te oto muči? Muči. Jerbo si dopa rukaman samotakin. Znan je. Šiša me. Još oba uva su mi na glavi a ni oko mi ni iskopala. Zamalo. Oba. Šišat se u Nje triba. Slaboskoroošišani. Aj sad vani. Pa se smrzni. Kupiću ti bar Robe di Kappa štagod. Donji dio moje tute š nosit. A za gori? Vidiću šta u Magdalene. Tribaju li ti pelene? U sto koluri. Ima i zelene. One žute, smeđe i žuto-smeđe nemoj riskirat. Nji nećemo birat.



![]() |
... nikad više šišat se neću zaposlit ću se u preduzeću di samo Beatlesi rad di mogu puštat dlaku leđa i dlaku brade a Ona nek drugiman dlaku krade. Nu je! Ma nu je! Ovu šta odlučuje! |
a onda dobijen i od mina pismo da žali šta zajedno nicmo bar u Dicmo jerbo život kroz godine mu nije bija težak:

![]() |
bebočuvar san bija sve dok se ženit nije odlučija |


... kosa mi je znak raspoznavanja, sve dok nisam mora tripit ova ... proganjanja. Volin kad mi je nosi vjetar, volin kad je ima priko metar, nema veze šta se vuče po podu za kupanje još jedno iman prigodu. Rodu. Rodu! To moran pojasnit i zašto ću na šišanje kasnit. Deceniju." "Minimalno. Priobalno!"