Spliskin pasiman i judiman koje sretnen a budu od voje za štogod kazat i pokazat, za širit jubav njiovu, jubav Čovika i Pasa, i rič lipu, rič korisnu. S gušton, posvetit ću, ka, slobodno vrime, jerbo ga, ka, malo iman. A ko ne razumi spliski neka se koristi ričnikom šta je na dnu stranice. Ja ću nastojat šta spliskiji pisat da ne rečen govorit. Da se ne zaudobi, a i da se nauči.

petak, 26. veljače 2016.

Piše mi jerbo da nema mi vrimena doć, da oću li ikako moć. Pomoć. Aj! Ajmo provat. Šta te oto muči? Muči. Jerbo si dopa rukaman samotakin. Znan je. Šiša me. Još oba uva su mi na glavi a ni oko mi ni iskopala. Zamalo. Oba. Šišat se u Nje triba. Slaboskoroošišani. Aj sad vani. Pa se smrzni. Kupiću ti bar Robe di Kappa štagod. Donji dio moje tute š nosit. A za gori? Vidiću šta u Magdalene. Tribaju li ti pelene? U sto koluri. Ima i zelene. One žute, smeđe i žuto-smeđe nemoj riskirat. Nji nećemo birat.



... nikad više šišat se neću
zaposlit ću se u preduzeću
di samo Beatlesi rad
di mogu puštat dlaku leđa i dlaku brade
a Ona nek drugiman dlaku krade.
Nu je! Ma nu je! Ovu šta odlučuje!

a onda dobijen i od mina pismo da žali šta zajedno nicmo bar u Dicmo jerbo život kroz godine mu nije bija težak:

 
bebočuvar san bija
sve dok se ženit nije odlučija

 




... kosa mi je znak raspoznavanja, sve dok nisam mora tripit ova ... proganjanja. Volin kad mi je nosi vjetar, volin kad je ima priko metar, nema veze šta se vuče po podu za kupanje još jedno iman prigodu. Rodu. Rodu! To moran pojasnit i zašto ću na šišanje kasnit. Deceniju." "Minimalno. Priobalno!"