Gana i ja = omanama mi prija. Baš prija. Plaha. Ka puna tuge i straha. Nije Jon život bija taki, pa ni varav. Taka Jon narav. Aj! Guštaj mi Gana dok nevidin Ti mater i brata i strica i tetu i ... opet pritrajen. A nije žalo. A Marin :-) Bogomdan sugovornik. Nu:
njemački ovčar GANA
linkovi:
youtube.com/watch?v=BdVA80mB-RM
youtube.com/watch?v=Nt8VnMXaaf0
(DEUTSCHER SCHAFERHUND) Njemački ovčar:
Pravokutnog je tjelesnog oblika, jak i mišićav. Tijelo mora biti građeno funkcionalno, harmonično i skladno. Već na prvi pogled mora biti vidljiva razlika među spolovima. Kreće se kasom, stoga su kod njemačkog ovčara posebno važni pravilni kutovi medu udovima. Glava je suha, s jakom klinastom gubicom. Uši moraju biti uspravne i postavljene tako da su ušne školjke usmjerene naprijed. Na repu je dlaka nešto duža. Rep mora doseći skočni zglob. Dlaka je oštra, a poddlaka gusta. Osnovna boja je crna s odgovarajućim oznakama pšenično smeđe do sive boje. Visina mužjaka od 61 do 65 cm, ženki od 55 do 60 cm.
Njemački ovčar je najomiljenija službena pasmina na svijetu. Uzgajači i ljubitelji su udruženi u u WUSV (Svjetski savez njemačkih ovčara). Samo u Njemačkoj je 150 000 članova Društva njemačkih ovčara i oko 15 000 prijavljenih uzgajača. Njemačkih ovčara na svijetu ima 1,5 milijun jedinka.
Povijest njemačkog ovčara
Prvi pas koji je bio upisan u knjigu njemačkih ovčara bio je "Horand von Grafrath", koji se prvobitno zvao "Hektor-Linksrhein" i postao je otac svih ovčara. Njegov vlasnik, konjanički satnik Max von Stephanitz, ovako ga je opisao: "Horandu von Grafrathu je sudbina namijenila upis pod brojem jedan u rodovnu knjigu njemačkih ovčara.
Za tadašnje kinološke zanesenjake to je bio pas koji je ostvario njihove snove. Bio je dovoljno velik, jakih kostiju, lijepih tjelesnih linija, s plemenitom glavom, suhim i žilavim tijelom, izvanredno skladno građen. Imao je i primjerne osobine, i to čuđenja vrijednu privrženost svojem gospodaru, a prema drugima pokazivao je bezobzirnu suverenost. S druge strane bio je potpuno samostalan, bijesan neprijatelj, divlji borac i nezaustavljiv napadač u vježbama obrane. Nikada nije bio lijen, već uvijek aktivan, dobrodušan prema ljudima koji mu nisu ništa htjeli učiniti, mada nepovjerljiv prema svim strancima. Jako je volio djecu i uvijek je bio zaljubljen. Bio je čuđenja vrijedan pas i posjetitelji ga se nisu mogli nagledati.
Za nastanak njemačkog ovčara je, dakle, najzaslužniji konjanički satnik von Stephanitz. Bio je pravi kinološki zanesenjak. Zanimali su ga prije svega psi koje su imali ovčari i pastiri. S prijateljem Arthurom Meyerom i još nekim zanesenjacima osnovao je Savez njemačkih ovčara (Verein fur Deutsche Schaferhunde).
Sretna okolnost je bila što se tako sposoban i odlučan čovjek, kao što je bio von Stephanitz, mogao potpuno posvetiti uzgoju, razvoju i školovanju te pasmine. Imao je jasno postavljene ciljeve i uvijek je znao što želi. Svoja stajališta znao je odlučno zagovarati. Borio se prije svega za to da njemački ovčar ne postane modni pas kao što se to dogodilo škotskom ovčaru. Isto tako nije htio da postane cirkuski pas ili napadačka zvijer.
Njemački ovčar danas
S vremenom Njemački ovčar se zaista i pretvorio u pasminu kakvu su satnik von Stephanitz i drugi zanesenjaci željeli, no to nije dugo potrajalo. Popularnost pasmine i mogućnost zarade dovela je do hiperprodukcije, odnosno toga da su se uzgojem te pasmine počeli baviti ljudi, koji je zanimao samo novac i koji nisu vodili računa o genetici, pa su Njemački ovčari odjednom postali vrlo čudna pasmina.
Pojavile su se mnoge bolesti specifične za tu pasminu, karakter tih primjeraka postao je drugačiji od onog što je satnik von Stephanitz želio, odnosno takvi Njemački ovčari postajali su sve više plahi, nepredvidivi i agresivni. Pasmina se postepeno smanjivala. Pojavili su se problemi s kukovima, a zadnji kraj odnosno stražnje noge postajao je sve problematičniji.
Tu se kao i kod drugih pasmina uviđa opasnost koju donosi kinologija. Naime umjesto da se strogo poštuje standard pasmine kojeg je napisao von Stephanitz, kinolozi svako za sebe različito tumače standard, pa je odjednom došlo u modu da moderni Njemački ovčar mora imati jako spuštene sapi (stražnji kraj tijela). Sve to dovelo je ne samo do učestale pojave displazije, nego i do toga da su ti psi danas praktički invalidi, te da ih zbog izkazanih mana među kojima su i nemogućnosti dužeg trčanja i skakanja i policija i vojska sve manje koristi.
Prije desetak godina u Njemačkom kinološkom savezu postojala je težnja da se pasmina Njemački ovčar ponovno vrati izgledu i karakteristikama koje su imali u vrijeme von Stephanitz, no zbog interesa vodećih uzgajivača, čiji bi se uzgoj tad pokazao kao posve pogrešan ta su nastojanja ugušena. Sve to naravno morali bi znati svi koji danas odluče kupiti psa te pasmine. Oprez nikad nije naodmet.
Karakter i narav Njemačkog ovčara
Šezdesetih ili sedamdesetih godina prošlog stoljeća njemački ovčar je bio pas kakvog je satnik von Stephanitz želio. Zdrav, otporan, stabilan po naravi i karakteru i tome zahvaljuje i svoju veliku popularnost. Psi te pasmine ubrzo su postali uzor za sve pasmine ne samo što se tiče inteligencije, naravi, zdravlja nego i sveg ostalog. Njemački ovčar tad je postao univerzalan pas kojeg su svi željeli. Bio je to pas stvoren za obitelj, djecu, čuvara, policiju, vojsku, vodiča slijepih osoba i mnoge druge namjene. No, onda su se u uzgoj umiješale hiperprodukcija i kinologija, te je danas vrlo teško govoriti o naravi njemačkog ovčara.
Prvu stvar na koju treba pripaziti je izbor šteneta u leglu. Prilikom izbora šteneta svakako bi trebalo po svaku cijenu izbjegavati kupnju plahog ili psihički nestabilnog šteneta. Također bi trebalo pripaziti i na stanje kukova i spušteni zadnji kraj što bismo trebali vidjeti u rodovnicama i izgledu roditelja štenadi.
Važno je napomenuti da je i Njemački ovčar vrlo inteligentan i zahtjevan pas s kojim se treba puno baviti i pomno uočavati sve vrline i mane koje iskaže. Pravilnim odgojem i od plašljivijeg šteneta stvorit ćete stabilnog i pozitivnog psa koji će imati sve one vrline za koje se satnik von Stephanitz toliko zalagao.
No ukoliko ga zanemarite ili mu dopustite da se ponaša onako kako on to želi…
STANDARD PASMINE NJEMAČKI OVČAR
FCI standard 166
DEUTSCHER SCHÄFERHUND
Njemački ovčar
Zemlja porijekla: Njemačka
Datum važećeg standarda: 23.03.1991.
Uporaba: Svestran radni pas, pastirski pas, pas čuvar i službeni pas.
FCI klasifikacija:
Grupa 1 – Ovčarski i stočarski psi (osim švicarskih planinskih pasa)
Sekcija 1 – Ovčarski psi
S radnim ispitom.
Opći izgled
Njemački ovčar je pas iznad srednje veličine. Visina u grebenu iznosi prosječno 60 cm. Treba mjeriti štapom, pošto se dlaka pritisne uz tijelo, i to po vertikali koja ide od grebena do tla, a dodiruje lakat. željena visina za ovčara nalazi se negdje između 60 i 65 cm kod mužjaka i 55 do 60 cm u kuja. Odstupanje iznad i ispod ove mjere umanjuje radnu i uzgojnu vrijednost. Njemački ovčar je malo izdužen, snažan i muskulozan. Kosti su mu lake ali snažne. Odnos između visine i dužine, kao i stav i položaj nogu tako su usklađeni da omogućavaju dugačak i istrajan kas. Njegova dlaka je otporna na nevrijeme. Treba težiti ka dopadljivom izgledu psa, ali time ne treba dovoditi u pitanje upotrebljivost psa. Obilježja spola trebaju biti jasna i izrazita, što znači muževnost psa i ženstvenost kuje moraju biti očigledni. Njemački ovčar koji odgovara pasminskom tipu ostavlja na promatrača utisak urođene snage, inteligencije i okretnosti, potpuno skladne građe u kojoj ništa nije suvišno ili nedostaje. Način na koji se pas kreće i kako se ponaša mora jasno pokazati da je u zdravom tijelu zdrav duh i da su time stvoreni i tjelesni i psihički uvjeti koji mu omogućavaju da u svako doba i sa najvećom izdržljivošću bude korišten kao radni pas. I kada je najživljeg temperamenta mora biti vodljiv, prilagođavati se svakoj situaciji i određene poslove izvršavati sa radošću i voljom. Mora iskazivati srčanost i čvrstinu i, kad treba, mora braniti svog gospodara ili njegovo imanje. Mora s voljom napadati kada to njegov gospodar želi; mora biti vrlo oprezan, pa ipak prijatan kućni drug, blag u odnosu na povjerenu mu okolinu, naročito prema djeci i ostalim životinjama, a otvoren u općenju sa ostalim ljudima; sve u svemu, skladna slika prirodne plemenitosti i sigurnosti koja ulijeva poštovanje.
Napisao i obradio: Nenad Grbac
