Spliskin pasiman i judiman koje sretnen a budu od voje za štogod kazat i pokazat, za širit jubav njiovu, jubav Čovika i Pasa, i rič lipu, rič korisnu. S gušton, posvetit ću, ka, slobodno vrime, jerbo ga, ka, malo iman. A ko ne razumi spliski neka se koristi ričnikom šta je na dnu stranice. Ja ću nastojat šta spliskiji pisat da ne rečen govorit. Da se ne zaudobi, a i da se nauči.

srijeda, 6. travnja 2016.

Dobija sinoć mail iz Zagreba od njizi dvi. Da jesan li ja nomralan, da šta mi je meni, da zašto in to i to radin, da koja MALI, da je Ona Maa Lee, a da je Gula koja gula GULA. Je da je gušt, užitak, uživancija, i još svašta nešta, ali da Mali. Da ću i vidit kad nan opet dođu. I zube. Pomirisat da ću. Jerbo da su zadovljne poston. I smenon ka dosadnin in goston. Al da dobro izgledan, pivan i plešen a od svega toga da najbolje češen. I da mi evo šalju 100€ za na kavu ol limunadu a da znadu da volin zbog one Ane još uvik Pipi a ako rečen Pipni namisto Pipi omanama će mi koja odnji štagod licu da zalipi. Trisku. Pest. More bit i šest.

Maa Lee i Gula
... i danikad više nisan do drugoga puta kad i vidin trča zanjiman, jerbo da će i one trčat pa dok ja dotrčin do disuonebile da će one u Zadru već bit. Napustit lipi moj Split. I da in više nikad, ama baš nikad nisan ono ka, jel ... rećemo ... nike druge pase pominja, napominja, ka kiša šta rominja, jerbo moglo bi bit da prostiš ... jel ... ka ono ... rećemo: šećemo, smetat nećemo. Aj! Guštaj! Vitrove ne puštaj! Krikove ispuštaj! Cheeroky! Šta je džip. Lip. Tip.
GULA