Još jedan švicarski bijeli ovčar a kog sam imao
zadovoljstvo i čast i gušt i sriću i svakamudala šeta ovim lipim mojim Gradom.
DUGI mu ime, prekrasan, prljavobil a uvik u moru, na planini, na brdu, u svagdi
tamo di mu i Pero. Ono kad smo se intrali i ka upoznali prije par godina bilo
je to na Mornara bliže Gusaru. Je smo i guštali. Opet smo se trevili i da ćemo
opet. Miljun litri napripravit. Gif. Di pliva. Di roni. Di naki bil u vakon
modron moru zvoni. Zove. Život guštajući gušte nan daje. Ovo su Perine fotografije.
Čisto ka najava posta o Dugom. Jerbo saću zvat Peru pa ćemo se dozgovorit. Za
na Mornara tamo u kantunu do Gusara. Sutra ujtra.
DUGI
Većina nas zna da je njemački
ovčar pas koji je stvoren da bi bio savršen: snažan, otporan na bolesti, gustog
krzna kako bi ga štitilo od svih vremenskih uvjeta, inteligentan kako bi što
bolje služio policiji i vojsci za rad i svladavanje neprijatelja, stabilnog
karaktera bez straha od stvari koje mu nisu nanijele nesreću, mirnog na pucanj,
lakog za socijalizaciju i vijernog i odanog prijatelja ljudima iz njegovog
čopora, djeci i drugim životinjama. Ovo zaista zvuči savršeno, pa tko nebi
poželio tako nešto pored sebe? Upravo takvo nešto trebao bi
vam ponuditi i Švicarski ovčar koji je izravni potomak Njemačkog ovčara.
Povijest je tekla ovako....
U leglima njemačkih ovčara
znalo se dogoditi da od oba obojena roditelja nastane pas bijele boje, ali s
crnim pigmentom. Većina utjecajnih ljudi toga vremena koristila je pse za lov,
a bijeli ovčari su bili idealni jer su bojom odudarali od boje europskih
vukova.
Na žalost, nama mnogo zabilježenih podataka iz toga vremena o povijesti
ove pasmine. Smatra se da je prelijepi
mužjak iz tog vremena koji je služio kao odličan pas za rasplod potpuno isti
kao i današnji Švicarski bijeli ovčar i najveće je blago ove pasmine potpuno
nepromjenjeni standard sve do danas.
Smatra se da je začetak uzgoja
bio u Americi, oko 1917. godine kada su počeli križati bijele Njemačke ovčare
kako bi dobili novu liniju pasa. Prvi podaci o bijelim ovčarima pojavljuju se
tek oko 1930. godine, dolaskom Hitlera na vlast. Tada bijele ovčare počinju
okrivljivati za razne mane obojenih njemačkih ovčara i zabranjuje se njihov
uzgoj i držanje što dovodi do toga da ti psi potpuno nestaju s područja Europe.
Nekolicina zaljubljenika u vrstu, u Americi, ih je usprkos svega održala i to
je razlog što je ova vrsta ostala nepromjenjena sve do danas. U to vrijeme oni
su nosili naziv Američko kanadski ovčar.
Krajem sedamdesetih godina
ponovno dolaze u Europu i to preko Švicarske. Sredinom 1991. godine
registrirani su u FCI-u kao nova pasmina pod nazivom Švicarski bijeli ovčarski
pas, sada su u čekaonici, na pragu priznavanja, sa istim standardom i odlikama
kao prije sto godina. Psi idealni za obitelj, sa odličnim predispozicijama za rad.
Osobito prijateljski naklonjeni prema djeci, brižan pas čuvar, pažljiv i brzo
uči.
Klasifikacija
F.C.I. :
Pripadaju
prvoj F.C.I. Skupini, ovčarski psi i govedarski psi ( izuzev Švicarskih
govedarskih pasa). Bez potrebe polaganja radnog ispita.
Temperament:
Kao i
svaka pasmina, tako i ova ima svoje mane i vrline. No, kada ih pogledamo u oči
i vidimo onaj njihov topli i pametni pogled, te mene su gotovo zanemarive.
Gotovo cijelog života su vrlo
veseli i zaigrani, kako sa psima tako i sa drugim životinjama i ljudima. Nisu
dominantni po prirodi, imaju veliki prag tolerancije, ali kada netko pretjera,
to jako dobro zapamte. Biraju si prijatelje i koga prihvate jednom kao svoga,
ne zaboravljaju ga nikada.
Uvijek žele biti upućeni u sve
što se događa u njihovom stadu, što je zapravo naša obitelj. Vrlo su radoznali
i u svemu žele sudjelovati. Ako primjete da svakog jutra nosite drva da
založite kamin, vrlo brzo će i oni uzeti cjepanicu u usta i nositi za vama.
Jednostavno žele biti primjećani, žele da ih hvalimo i da im se divimo, a
vjerujte oni će to itekeko postići svojom izuzetnom inteligencijom.
Jako su privrženi svom vlasniku, ponekad i do te mjere
da ne jedu ukoliko njega nema, nego tužno sjede pred vratima i čekaju njegov
povratak. Stoga, ne uzimajte ovog psa ako mu se nemate vremena posvetiti. Ako
im ne poklanjate dovoljno pažnje i ljubavi, oni će uvenuti poput cvijeta bez
vode, povući se u sebe i tu nastaju problemi koje je teško poslije ispraviti.
Cijelu obitelj jako vole i
čuvaju poput svog stada, pa možete primjetiti kako čekaju da svi ukućani idu po
stepenicama ispred njega da ih on drži na okupu. Izuzetno vole djecu, dopuštaju
im stvari koje se nama čine nemogućim, igrama nikad kraja. U stanju su provesti
cijeli dan uz dječja kolica ili krevetić pažljivo gledajući u njega i prateći
svaki pokret djeteta.
Vrlo su nepovjerljivi prema
strancima, nije im svatko prijatelj, ali nikada ne
pokazuju nepotreban strah ili agresiju. Vrlo su oprezni i pažljivi što ih čini
dobrim čuvarima.
Oni jednostavno odišu
inteligencijom, pa stoga ne čudi da se u svijetu koriste kao službeni i
tragački psi, psi za pomoć slijepim i invalidnim osobama, u vojsci i policiji
za otkrivanje droga i eksploziva, za spašavanje ljudi iz lavina i ruševima, za
“agiliti” natjecanja, pa čak i za vuču saonica. Oni jednostavno uživaju kad su
korisni i sve će napraviti da udovolje vlasniku. Vole raditi i brzo uče.
