Spliskin pasiman i judiman koje sretnen a budu od voje za štogod kazat i pokazat, za širit jubav njiovu, jubav Čovika i Pasa, i rič lipu, rič korisnu. S gušton, posvetit ću, ka, slobodno vrime, jerbo ga, ka, malo iman. A ko ne razumi spliski neka se koristi ričnikom šta je na dnu stranice. Ja ću nastojat šta spliskiji pisat da ne rečen govorit. Da se ne zaudobi, a i da se nauči.

subota, 20. veljače 2016.

Rakija. Može. Bez leda. Žuži. Živa življa da ne može biti. Nastavila piti. I zimi i liti i kad god. Ka ono, piva? Žuži u ljubavi pliva. Rivom. Marmontovom. Getom. Ako treba cjelim svjetom. Teško je negovorit po naški.


linkovi:

youtube.com/watch?v=sPPS0kjt5hM
youtube.com/watch?v=8OPwa4jgBP8
youtube.com/watch?v=tKwPp4XE-00
youtube.com/watch?v=0hjBjLX6_lk
youtube.com/watch?v=c_V1tc325Qk
youtube.com/watch?v=F79Ot1BC7uw

ŽUŽI, mješanka dobermana i ... sami recite (ne sumnjajte u dogo argentino)

Čini fintu da me ne poznaje, a ako me poznaje da se kaje (davno bija nisam u Sv. Kaje). Idem ga izgoogleirat: Sveti Kajo je mjesni odbor i naselje u gradu Solinu. Nalazi se na obalama Kaštelanskog zaljeva zapadno od gradskog središta i ostataka antičke Salone. Dan mjesnog odbora Sveti Kajo je 22. travnja, blagdan zaštitnika Svetog Kaje. Neću zamjerati gramatici šta je utekla. Bitno je da je zapisano. Da ima. Da se išta zna. Bolje išta nego ništa. Ili nije? Ili je? Je. Ili nije? 
Šapćući da niko nečuje pa ni ja nagovorila mi se Žuži. Ali ništa je nisam čuo. Smijući se veli opet, al sada na sav glas: "Ma vidi! Vidi nas! Sunčamo kosti, nemamo osti, nećemo ribu danas bosti! Ma vidi! Vidi nas. Ja imam porjeklo lovačko! Najbolje lovim "Karlovačko"! A kad ga aportiram, niti ga taknem, niti ga diram! Samo ga poločem.". Smijeh nastavlja smijući se. Neće plačući. Iako sam i to doživio. Kad Joj se Rakija izgubio. Pa smo ga jedva našli.
A i je se tada prepala. Da sam joj sve šta sam ima protv stresa. Pečena odojka i sirova mesa. Smokava i datulja bila mi puna kesa. Lagano sam joj mazio ušesa. Cijela se tresla. Od straja (to kao hoće reći - to ka oće reć - straha) šta će mu biti. Jer mogao bi, kakav je, bez Nje pivu piti. Ali onda se sjetila da to samo radi ljeti (prijevod s književnog hrvatskog: liti). Karlovačko! Karlovačko! Srce moje je junačko i od uvijek kuca zaTe. Voli Te Tvoj Ante, Marin, Ivo, Tino, Dino, Ivica, Marijan, Damir, Klement, Amadeus, Mateo, Šimun, Juraj, Karlo, Vačko.







 



 


Da aj! ??? (aj = hajde, pa se proguta - proguca h, pa ostane ajde, pa se bude još gladan, onda pojedeš da ne napišem izideš de, pa si sit a ostalo samo aj!). Da aj! ??? Kučko jedna zar ljubavi je kraj. Aj Ti! Eno Ti tu i tamo, svakuda nekuda i svagdje negdje (da svagdje negdje! = svagdi negdi) svačega nečega i još svašta nešto. Po cijelom tijelu. Aj Ti! I ne povisuj glasa. Jer more kuva. Vrije. More se valovima Tebi smije. Pa Te zove. Ne u snove. U zagrljaj. Ako smiješ. S njime se smijati. Igrati. Sebe mu dati. Tih triipo kila. Kučko! Mila! I tako smo se sporječkali, posvađali, zavadili, kao da nigdje nikad skupa nismo bili. Žuži i ja! To je demokracija! Živija! (da me razumije Googletranslate: živjeo! živa bila dok želila " karlovačkog" se nalila na maštele a onda na raštele (rešetke) i ne koristila dentjeru i umetke (tupee. E!). Aj. Žuži, vidimo se.